TEKSTOVI

FILOZOFIJA KINESKOG SLIKARSTVA

“Pecanje na planinama”

Možda se čini glupo ići u ribolov u planinama, ali svima nam treba mjesto za bijeg i razmišljanje. Na ovoj slici čovjek ne očekuje da će uloviti ribu, već je tu da razmišlja i promišlja o svom životu ili pronađe rješenja za bilo kakve probleme koje bi mogao imati i jednostavno se na neko vrijeme odmakne od stvarnog svijeta.
Principi kineskog slikarstva

Ptica – Lee Xiang Ming;

Slika sadrži sve principe kineskog slikarstva. Crni tuš je domaćin, a motiv je gost. Stoga stari slikari uvijek slikaju crnim tušem. Smatraju da su slike u boji kič. Osjetite kako ova slika odmara oči. Nije napadna. Tu imamo harmoničan odnos jina i janga, tj. ispunjenog i praznog prostora, svijet oblika i praznina Tao-a. Ptica predstavlja zrak, pokretljivost, ljudsku dušu i tu je njeno uravnoteženje, čvrsta i stabilna stijena. Ptica samo što nije skočila, tako slika neprestano odražava jednu napetost, dinamiku, život. Slika je tako naslikana da privlači sreću. Stoga ona ima i jedno dublje značenje koje prepuštam da sami otkrijete.

Jing i jang

Slikanje treba imati elemente jina i janga. Što je jin i jang? Zapadna kultura je popularizirala termine “jin i jang”, za dobro ili loše. Tako, krivo razumijevanje ili kriva upotreba termina jin/jang nije iznenađujuća. Međutim kada imam radionice ili demonstracije ja slušatelje pitam koje je značenje jina i janga. Odgovori su vrlo različiti, a neki su vrlo smiješni. Tipični odgovori su: “dobro i loše”, “slabo i snažno”, “krug sa dvije točke, jedna tamna, jedna svijetla”. Odgovor je “dobar pokušaj”, ali jin i jang su više od same definicije riječi. U stvarnom smislu, jin i jang je način gledanja/doživljavanja svemira u kojem živimo.

Jin/jang u kratko može biti opisan kao tamno/svijetlo, žensko/muško, unutarnje/vanjsko. Međutim, ovo su samo riječi i ne opisuju istinsko značenje. Istinsko razumijevanje jina i janga se može izraziti u slikanju, poeziji ili u borilačkim vještinama. U kratko, suština jin janga je slijedeća:

” gdje ima svijetla, treba biti i tame,
” gdje je oblik, treba biti i prazan prostor,
” gdje je gore, treba uvijek biti i dolje,
” gdje je zatvoreno, treba uvijek biti i otvoreno,
” tamo gdje ima kvarenja, uvijek ima i života.

Ovo je princip jina i janga, udomaćen u svim daleko istočnim kulturama a posebno je važan u kineskom slikarstvu.

Tinta je važnija

Svi volimo svijetle boje, one razveseljavaju i daju život slikanju. Međutim, u kineskom slikarstvu tinta je važnija od “boje”. Drugim riječima dugine boje su samo dodaci ili gosti u slikanju. Kinesko slikanje ne počinje sa raznobojnim bojama. Njen skroman početak je bio ugljen na kamenim zidovima, u ovom slučaju tinta. Bez tinte kao domaćina, slikanje postaje “pozapadnjačena” verzija kineskog slikanja vodenim bojama, koja uništava svrhu kineskog slikarstva.

Domaćin i gost

Prethodni odlomak dotiče ideju domaćina i gosta u slikanju. Domaćin je važniji subjekt u slikanju, gost je ovdje potpora ili ravnoteža dominantnom domaćinu. Bilo da slikate pticu ili cvijet, uvijek je dominantan subjekt u slikanju, od manje važnog gosta. Gost ne treba nikad dominirati nad domaćinom, tada slikanje postaje izvan ravnoteže i neće biti ugodno oku. Prema tome, domaćin treba biti u centru, budući da gost sjedi samo po strani, čekajući da bude pozvan u goste u domaćinov prostor.

Potezi kistom

Potezi kistom ne prenose samo vještinu slikara već također ocrtavaju životnu suštinu subjekta. Peteljka cvijeta nacrtana sa jednim brzim potezom izgledat će življe i vitalnije nego peteljka nacrtana sa mnogo poteza. Stoga, nešto naslikano sa potezima kistom će izgledati i doživljavati će se življe nego slika koja ima malo ili uopće nema poteza.

Prijevodi – samo za osobne potrebe

Alkemijsko tumačenje

bajke Pepeljuga

Autor: Nenad Žimjanski

Jung u autobiografskoj knjizi „Sjećanja, snovi, razmišljanja” (Erinnerungen, Träume, Gedanken) opisuje svoje djetinjstvo, utjecaj obitelji i prve susrete s mističnim i nesvjesnim.

On govori o svojoj baki s majčine strane (Auguste Preiswerk), te opisuje nju i njezine priče kao ključni izvor iz kojeg je crpio svoju cjelokupnu kasniju teoriju o arhetipovima.

Njegove točne riječi (u prijevodu s njemačkog izvornika) glase:

Moja baka bila je za mene izvor neiscrpne mudrosti i čuda. Sjedio bih uz njezina koljena dok mi je čitala i pričala bajke, i u tim trenucima, kroz te neobične priče, prvi put mi se otvorio pristup svijetu kolektivnog nesvjesnog. Sve ono što sam kasnije znanstveno formulirao kao arhetipove, zapravo je imalo svoj korijen u tim pričama koje mi je baka usađivala u djetinjstvu.”

Prije nego krenem u opis bajke Pepeljuga dopustite mi da vam kažem par kratkih rečenica u alkemiji.

Alkemija je umijeće pretvorbe. Priroda je najveći alkemičar. Ona će šljive dovesti do truljenja, fermentacije i pretvorit će ih u alkohol. Pomoću destilacije odvaja se alkohol iz šljiva.

Alkemija se dijeli u tri stupnja:

  1. Nigredo (crno) – smrt, kvarenje, fermentacija (npr. fermentacija šljiva)

  2. Albedo (bijelo) – odvajanje (separatio) (npr. odvajanje alkohola pomoću destilacije iz šljiva.)

  3. Rubedo (crveno) – mistično vjenčanje, unio mistica. (te faze kod pravljenja rakije nema. Što je to saznat ćete kasnije.)

Tradicionalne bajke, riznice su nesvjesne psihologije i hermetičke simbolike. Psihoanalitičari Jungove škole (poput Marie-Louise von Franz) i ezoteričari detaljno su analizirali Pepeljugu kao savršenu alegoriju alkemijskog procesa transformacije duše – od najnižeg stanja do duhovnog zlata.

* * *

Originalna bajka:

https://www.bajke.hr/pepeljuga-braca-grimm/

U novije vrijeme se često uz bajke navodi napomena: „Originalna verzija bajke može sadržavati nasilne, agresivne ili neprikladne elemente.”

Ali ako bajka govori o unutarnjim strahovima i susretu osobe sa svojom tamnom sjenom, da li se to može izbjeći? Mnogi ljudi se boje izazova, ali kada bi ih životna situacija dovela do njih da li bi psihički bili spremni nositi se s njima. Nisam psiholog, pa ću dio prepustiti njima.

* * *

Samo ime heroine u većini jezika nosi ključ: Cinderella (od cinder – žar/pepeo) ili Pepeljuga (od pepeo). Pepeo je polazna točka i konačni ostatak alkemijske vatre. Vatra sve pretvara u pepeo.

Evo kako se priča o Pepeljugi preslikava na tri glavne faze alkemijskog Magnum Opusa (Velikog djela):

1. Nigredo (Crnilo, pepeo i melankolija)

Priča započinje smrću Pepeljugine majke. Otac se ponovno ženi zlom maćehom koja, zajedno sa svojim kćerima, Pepeljugu degradira u sluškinju, oduzima joj ime i tjera je da spava u pepelu pokraj ognjišta.

  • Alkemijsko značenje: Ovo je klasična faza putrefakcije (truljenja) i calcinatio (spaljivanja). Pepeljuga je bačena na samo dno egzistencije. Pepeo simbolizira Prima Materiju – sirovu, neuglednu, “prljavu” materiju koju su svi odbacili (baš kao što su maćeha i kćeri odbacile Pepeljugu). Psihološki, ona prolazi kroz “tamnu noć duše”, gubitak identiteta i depresiju, što je nužan preduvjet za svaki duboki unutarnji rad.

  • U Evanđelju po Mateju (21, 42) čitamo:

    „…Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.” Mogli bi postaviti pitanje „Tko su graditelji?” Zar nisu to slobodni zidari? Oni su u stvari graditelji. Primjećujete li da se na oba mjesta spominje riječ „odbaciše”.

Razvrstavanje zrnja (Separatio)

U verziji braće Grimm, maćeha zadaje Pepeljugi naizgled nemoguć zadatak: mora razvrstati leću i grašak iz pepela. U tome joj pomažu ptice (golubice).

  • Alkemijsko značenje: U alkemiji se ova operacija zove separatio (razdvajanje). Prije nego što se elementi spoje u zlato, alkemičar mora pažljivo odvojiti čisto od nečistog, bitno od nebitnog. Ptice, kao stvorenja zraka, simboliziraju vodenu paru koja se diže iz kotla (ptice lete u vis) i onda se kondenzacijom para opet pretvara u tekućinu i spušta u posudu (ptice lete prema dolje).

2. Albedo (Bjelilo, pranje i lunarna svjetlost)

Pepeljuga na majčin grob odnese ljeskovu grančicu koju joj je otac donio, a pri tom je toliko plakala, da ju je suzama zalila. Grančica je rasla i u lijepo se drvce izrasla. Slobodni zidari će tu primijetiti sličnost sa njihovom pričom o smrti majstora Hirama na čijem grobu je izrasla akacija.

Kako bi otišla na kraljevski bal, Pepeljuga treba haljinu i prijevoz. Budući da nema ništa, pomoć dolazi s onostranog svijeta – od dobre vile (ili magičnog drveta lijeske na majčinom grobu koje su zalijevale njezine suze).

  • Alkemijsko značenje: Suze koje zalijevaju grob predstavljaju operaciju solutio (otapanje) i baptizam (pročišćenje vodom). Kroz tugovanje i prihvaćanje boli, materija se ispire od crnila. Pepeljuga dobiva prekrasnu, sjajnu haljinu (u mnogim verzijama srebrnu, što je boja Mjeseca). Albedo je lunarna faza – faza refleksije, pročišćenja i buđenja duše (Anime).

  • Bundeva i miševi: Pretvaranje bundeve u kočiju i 6 miševa u konje predstavlja transmutaciju nižih oblika materije (i bazičnih nagona) u više, plemenite i funkcionalne oblike koji služe duhovnom napretku. Možda bi mogli kočije usporediti sa kundalinijem, a 6 miševa sa psihičkim centrima u čovjeku.

3. Rubedo (Crvenilo, sjedinjenje suprotnosti i zlatna papučica)

Pepeljuga dolazi na bal i susreće Princa. Kraljevski bal je u alkemiji poznat kao Chymical Wedding (Kemijsko vjenčanje).

  • Kralj i Kraljica / Princ i Pepeljuga: To je coniunctio – sjedinjenje vrhunskih suprotnosti. Kraljević predstavlja solarni, svjesni muški princip (Animus), dok Pepeljuga predstavlja pročišćeni lunarni, nesvjesni ženski princip (Anima).

  • Zlatna ili staklena papučica: U verziji braće Grimm papučica je od čistog zlata. Zlato je u alkemiji neuništivo, ono je simbol postignutog Kamena mudraca (Lapis). U verziji Charlesa Perraulta papučica je staklena/kristalna, što simbolizira apsolutnu prozirnost i čistoću prosvijetljene svijesti (baš kao u citatu Carla Junga iz prethodnog pitanja, gdje se za Lapis kaže da je proziran).

  • Pepeljuga (animalna duša, kundalini šakti, alkemijska vatra) uspinje se kralježnicom i dolazi na bal, ples sa Princom (duh, Šiva) u najvišem psihičkom centru (sahasrara). Ali joga uči da se kundalini uvijek vrati nazad, pa Šiva kreće u potragu za svojom dragom.

Potraga za onom kojoj papučica pristaje

Kada Pepeljuga u ponoć bježi (ponoć simbolizira povratak u privremeni mrak i testiranje postignutog), ona gubi jednu papučicu. Princ tada pokreće potragu diljem kraljevstva.

Zle polusestre pokušavaju prevariti princa tako što odsijecaju vlastite prste i pete kako bi ugurale stopalo u zlatnu papučicu. Princ ih razotkriva jer golubice pjevaju da iz cipele teče krv.

  • Alkemijski nauk: Lažni alkemičari pokušavaju postići zlato na silu, vanjskim trikovima i sakaćenjem prirode, što dovodi samo do boli i destrukcije. Znanstvenici su uspjeli pomoću ubrzanja čestica izbaciti točno određen broj protona i neutrona iz atomske jezgre olova i pretvoriti ga u zlato. Uspjeli su razbiti atome urana stvarajući lančanu reakciju koja u djeliću sekunde oslobađa ogromnu energiju, tj. napraviti atomsku bombu, ali sve to je nasilje nad prirodom. Alkemija je suprotno od toga. Alkemija oponaša prirodu i prirodne procese. Ona je u skladu sa kozmičkim zakonima.

  • Jedino Pepeljugino stopalo savršeno odgovara papučici bez ikakvog forsiranja. To znači da se istinska cjelovitost (Kamen mudraca) ne može odglumiti. Ona pristaje samo onoj duši koja je doista prošla kroz vatru, patnju pepela (Nigredo) i proces potpunog unutarnjeg pročišćenja (Albedo). Usput noge predstavljaju put kojim idemo, a ruke naša djela.

Bajka završava vjenčanjem (mistično vjenčanje, unio mistica) – Pepeljuga i Princ postaju jedno, što je simbolički prikaz postizanja trajnog unutarnjeg sklada, besmrtnosti duha i završetka Velikog Djela (Rubedo).

Da li vas zanima alkemijsko tumačenje Novog Zavjeta iz Biblije?

Zašto Isus za sebe kaže „Ja sam kamen ugaoni?” Da li on to govori o kamenu mudraca kojeg su tražili alkemičari?