6. PITANJE NELOGIČNOSTI ILI PROTURJEČNOSTI U STAROM ZAVJETU

Posted on by admin

Autor: Nenad Žimjanski

Pitanje nelogičnosti ili proturječnosti u Starom zavjetu stoljećima je predmet rasprava između teologa, povjesničara i kritičara. Dok vjerski autoriteti te razlike često tumače kao metafore, različite izvore pisanja ili progresivnu objavu, kritička analiza ukazuje na nekoliko jasnih mjesta gdje se tekstovi ne podudaraju.

Evo najpoznatijih primjera koji se često navode kao nelogičnosti ili kontradikcije:

1. Dva različita izvještaja o stvaranju

Već na samom početku, u Knjizi Postanka, nalaze se dva opisa stvaranja svijeta koji se razlikuju u redoslijedu:

  • Prvo poglavlje (Post 1): Biljke su stvorene treći dan, životinje peti, a muškarac i žena zajedno šesti dan.

  • Drugo poglavlje (Post 2): Bog stvara Adama, pa tek onda biljke (vrt), zatim životinje da Adamu ne bude dosadno, te na kraju Evu od Adamova rebra.

2. Noina arka – koliko je životinja ušlo?

U priči o potopu postoje dvije različite upute koje Bog daje Noi:

  • U jednom stihu piše da Noah uzme po dva od svake vrste (mužjaka i ženku).

  • Samo nekoliko stihova kasnije (Post 7,2), Bog zapovijeda Noi da uzme po sedam parova “čistih” životinja i po jedan par “nečistih”. Također, trajanje potopa varira između 40 i 150 dana u različitim dijelovima teksta.

3. Tko je potaknuo Davida na popis stanovništva?

Ovo je jedan od najjasnijih primjera kontradikcije između dvije povijesne knjige:

  • 2. Samuelova 24,1: Kaže da se Gospodin razgnjevio na Izraela i potaknuo Davida da prebroji narod.

  • 1. Ljetopisa 21,1: Kaže da je Sotona ustao protiv Izraela i potaknuo Davida na popis.

4. Karakter Boga: Sveznajući ili ne?

Postoji napetost između opisa Boga kao sveznajućeg i nepromjenjivog bića i opisa u kojima on “uči” ili “mijenja mišljenje”:

  • U Postanku, Bog šeće vrtom i doziva Adama: “Gdje si?”, kao da ga ne vidi.

  • Nakon što je stvorio ljude, tekst kaže da se Bog “pokajao što je načinio čovjeka” (Post 6,6) zbog njihove zloće, što sugerira da nije predvidio ishod, iako se drugdje tvrdi da Bog zna budućnost i ne mijenja odluke.

5. Zakon “oko za oko” naspram milosrđa

Iako se Stari zavjet često percipira kao strogi zakonik, unutar njega postoje sukobi:

  • S jedne strane, postoje zapovijedi o istrebljenju cijelih naroda (Amalečana), uključujući žene i djecu.

  • S druge strane, isti tekstovi zapovijedaju ljubav prema strancu i milosrđe prema siromašnima.

6. Kronološke i numeričke razlike

Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa često se razilaze u godinama vladavine kraljeva ili broju vojnika:

  • Primjerice, je li Ahazja imao 22 ili 42 godine kada je postao kralj? Različiti rukopisi daju različite brojke.

Kako se te nelogičnosti objašnjavaju?

Teolozi i znanstvenici koriste nekoliko pristupa za objašnjenje ovih pojava:

  1. Dokumentarna hipoteza: Smatra se da je Stari zavjet nastao spajanjem barem četiriju različitih izvora (predaja) koji su imali različite stilove i naglaske, a koji su kasnije urednički spojeni u jednu cjelinu.

  2. Književne vrste: Mnogi dijelovi nisu pisani kao povijesni izvještaji u modernom smislu, već kao pjesme, alegorije ili poučne priče gdje preciznost podataka nije bila primarni cilj.

  3. Pogreške prepisivača: Tijekom tisućljeća ručnog prepisivanja, brojevi i imena su se lako mogli pomiješati.

Zanimljivo je da su upravo ove nelogičnosti potaknule razvoj moderne kritičke biblijske znanosti, jer su tjerale čitatelje da tekst proučavaju dublje od samog doslovnog značenja.

PRELAZAK PREKO CRVENOG MORA

Morsko dno je, baš kao i kopno, puno planina, klanaca i dubokih ponora.

Čak i da se voda povuče, Izraelci bi naišli na strme litice, sklisko blato, koraljne grebene i duboke jame. Za milijun ljudi (kako navodi Biblija), s djecom, starcima i stokom, prelazak preko takvog terena bio bi praktički nemoguć bez alpinističke opreme.

LUTANJE PUSTINJOM 40 GODINA

Da bi prešli Sinajsku pustinju pješice ne treba vam 40 godina, nego svega nekoliko tjedana.

Od Egipta do današnjeg Izraela ima otprilike 300 do 400 kilometara, ovisno o ruti. Prosječan hodač to može prijeći za 15 do 20 dana. Čak i s velikom skupinom ljudi, stokom i djecom, taj put ne bi trebao trajati duže od dva do tri mjeseca.

Brojka od 40 godina je jedna od najvećih “logičkih rupa” ako na nju gledamo čisto geografski, ali Biblija sama nudi objašnjenje koje tu nelogičnost pretvara u kaznu.

1. “Lutanje” kao kazna, a ne putovanje

Prema biblijskom izvještaju (Knjiga Brojeva), Izraelci su zapravo vrlo brzo stigli do granice Obećane zemlje (Kadeš Barnea). Tamo su poslali uhode da izvide situaciju. Uhode su se vratile s pričama o divovima i utvrđenim gradovima, što je u narodu izazvalo paniku i pobunu.

  • Logika kazne: Bog im tada, prema tekstu, govori: “Budući da niste imali vjere, nećete ući u zemlju. Lutat ćete pustinjom dok god ne pomre cijela ova generacija koja je izašla iz Egipta.”

  • Svrha: Tih 40 godina nije bilo vrijeme potrebno za putovanje, nego vrijeme potrebno da stara generacija (robovi iz Egipta) izumre, a nova generacija (slobodni ljudi rođeni u pustinji) stasa.

NOINA ARKA

Noina arka predstavlja pravi “rudnik” nelogičnosti.

Ako je pokušamo promatrati kao stvarni povijesni i tehnički događaj, nailazimo na zidove nemogućeg.

Evo glavnih točaka gdje logika prestaje, a čudo (ili mit) nastupa:

1. Kapacitet i broj vrsta

Znanost danas poznaje milijune životinjskih vrsta (uključujući kukce, gmazove, ptice i sisavce).

  • Problem: Prema Bibliji, arka je bila duga oko 135 metara, široka 22 i visoka 13. To je otprilike veličina većeg modernog jahting broda, ali ni blizu dovoljno za smještaj parova svih životinja na svijetu, plus njihovu hranu za godinu dana.

  • Mikrobi i paraziti: Jesu li na arku ušli i krpelji, uši, komarci i virusi? Ako jesu, morali su biti na Noi ili životinjama, što znači da je arka bila “plutajuća karantena”.

2. Logistika hranjenja i čišćenja

Na brodu je bilo samo osmero ljudi (Noa, njegova žena, tri sina i njihove žene).

  • Radno vrijeme: Tih osam ljudi moralo bi hraniti tisuće životinja i, što je još važnije, čistiti njihov izmet svakodnevno. Matematički je nemoguće da osam ljudi u 24 sata obiđe sve kaveze, podijeli različite vrste hrane (meso za mesoždere, svježu travu za biljojede) i očisti prostor kako bi spriječili zaraze.

  • Mesožderi: Što su jeli lavovi i vukovi? Ako su jeli druge životinje na brodu, vrste bi izumrle. Ako su jeli meso koje je Noa spremio, kako je ono ostalo svježe godinu dana bez hladnjaka?

3. Opstanak biljaka i slatkovodnih riba

Potop bi uništio gotovo sav biljni svijet na Zemlji.

  • Sol i tlak: Miješanje slane i slatke vode ubilo bi većinu riba. Slatkovodne ribe ne mogu preživjeti u slanoj vodi, i obrnuto. Također, sjemenke većine biljaka ne mogu preživjeti godinu dana pod ogromnim pritiskom vode i u potpunom mraku.

  • Zemlja nakon potopa: Kad su životinje izašle, tlo je moralo biti golo blato zasićeno solju. Što su biljojedi jeli čim su zakoračili s arke?

4. Putovanje do arke (Geografija)

Kako su životinje s drugih kontinenata stigle do Noe?

  • Primjer: Kako su pingvini s Antarktike ili klokani iz Australije prešli oceane i pustinje da bi došli do Mezopotamije, a da se usput nisu pregrijali ili uginuli od gladi? I još važnije, kako su se nakon potopa vratili natrag na svoje kontinente, a da usput nisu ostavili baš nikakve potomke u Europi ili Aziji?

5. Drvena konstrukcija i fizika broda

Arka je bila napravljena od drva (“gopher” drvo).

  • Strukturalni limit: Brodovi te veličine napravljeni isključivo od drva su nestabilni na nemirnom moru. Povijesno, najveći drveni brodovi (poput američkog Wyominga u 19. stoljeću) bili su slične duljine, ali su se stalno uvijali, propuštali vodu i zahtijevali metalna ojačanja i pumpe. Arka, građena bez moderne tehnologije, vjerojatno bi se raspala pod naletom valova takvog “općeg potopa”.

6. Genetičko usko grlo

Ako je cijeli svijet naseljen od samo jednog para svake životinje (ili sedam parova “čistih”), te životinje bi se morale pariti među sobom (incest).

  • Posljedica: To bi dovelo do takvih genetičkih poremećaja da bi većina vrsta izumrla u roku od nekoliko generacija. Ista stvar vrijedi i za ljude – svo čovječanstvo bi moralo nastati od Noinih sinova i njihovih žena, što je biološki nemoguće bez ekstremnih genetičkih posljedica.

Potraga za Noinom arkom jedan je od najstarijih i najupornijih pothvata u povijesti “pseudoarheologije”. Iako su se brojni entuzijasti i istraživači vraćali s planine Ararat tvrdeći da su pronašli dokaze, službena znanstvena zajednica i dalje je vrlo skeptična.

Većina istraživanja fokusirana je na planinu Ararat u današnjoj Turskoj. Razlog je doslovan prijevod Biblije koji kaže da se arka zaustavila na “brdima Ararata”.

Ukratko, svake dvije do tri godine netko objavi da je “konačno pronašao arku”, ali ti nalazi redovito padaju na testu znanstvene provjere. Čini se da arka ostaje u domeni vjere, a ne materijalnih dokaza.

Zaključak: Kao i priča o prelasku mora ili lutanju pustinjom, Noina arka ima puno više smisla kao simbolička priča o preživljavanju i novom početku nego kao povijesni zapis. Slične priče o potopu nalazimo i u starijim mezopotamskim mitovima (poput Epa o Gilgamešu), što sugerira da se radi o drevnom sjećanju na neku veliku lokalnu poplavu, koja je kroz generacije “narasla” do globalnih razmjera.

JONU JE PROGUTAO KIT

Prema priči, Jona je u kitu proveo tri dana moleći se.

Iako Biblija kaže da je Jonu progutala “velika riba” (hebrejski dag gadol), a u Novom zavjetu se spominje kit, biologija oba stvorenja stvara problem:

  • Kitovi usani (npr. plavi kit): Oni su najveće životinje na svijetu, ali se hrane isključivo planktonom i malim račićima. Njihovo ždrijelo je toliko usko (promjera otprilike boce za vodu ili manje lopte) da fizički ne mogu progutati čovjeka.

  • Ulješura (Sperm whale): To je jedini kit koji ima dovoljno široko grlo da proguta čovjeka cijelog. Međutim, ulješure žive u vrlo dubokim vodama i rijetko bi se našle u blizini broda u oluji, a njihovi zubi i probavni procesi nisu nimalo nježni.

2. Kemija želuca (Kiselina i kisik)

Čak i da Jona prođe kroz jednjak bez ozljeda, unutrašnjost kita je smrtonosna okolina:

  • Nedostatak kisika: Unutar probavnog sustava kita nema zraka. Jona bi se ugušio u roku od nekoliko minuta.

  • Želučana kiselina: Kitov želudac je dizajniran da razgradi kosti i tkivo morskih životinja. Jona bi pretrpio strašne kemijske opekline na koži i očima čim bi došao u dodir s probavnim sokovima.

  • Tlak: Unutarnji mišići kita koji guraju hranu kroz probavu su izuzetno snažni i vjerojatno bi smrskali ljudske kosti.

3. Tri dana i tri noći

Prema priči, Jona je u kitu proveo tri dana moleći se.

  • Psihološki i fizički faktor: Boravak u potpunom mraku, bez zraka, prekriven kiselinom i poluprobavljenim lignjama ili ribama, dok se kit kreće kroz morske dubine, čini molitvu praktički nemogućom. S medicinskog stajališta, nitko ne može preživjeti tri dana u takvim uvjetima.

4. Izbacivanje na obalu

Priča završava tako što kit “izbljuje” Jonu na suho tlo.

  • Fizika povraćanja: Da bi kit izbacio nešto tako veliko kao što je čovjek, to bi bio izuzetno nasilan proces. Također, kitovi obično ne prilaze plićaku toliko blizu da bi nekoga mogli “iskrcati” izravno na obalu, a da se sami ne nasuču.

Zašto je priča takva?

Kritičari i povjesničari književnosti često ističu da knjigu o Joni ne treba čitati kao biologiju, nego kao satiru ili poučnu parabolu.

  • Jona je “antipropok”: Za razliku od drugih proroka koji su ozbiljni, Jona bježi od Boga, ljuti se kad Bog oprosti neprijateljima i ponaša se prilično djetinjasto.

  • Simbolika: Boravak u kitu simbolizira grob ili podzemlje (hebrejski Šeol). To je metafora za čovjeka koji je dotaknuo dno, priznao pogrešku i ponovno se “rodio” (izašao van).

Zanimljivost: Postoje urbane legende iz 19. stoljeća o mornarima koje su navodno progutali kitovi i koji su preživjeli (poput priče o Jamesu Bartleyju), ali su znanstvene istrage kasnije pokazale da su te priče bile obične mornarske izmišljotine za zabavu javnosti.

RELIGIJSKO PITANJE

Zašto vjernici biblijske priče prihvaćaju zdravo za gotovo. Čak i površno razmišljanje dovest će do toga da su te priče u doslovnom smislu nelogične i nemoguće.

Sljedbenici različitih religija tvrdo odgovaraju i kažu: „To je Božja riječ.” i ne sumnjaju u tekstove.

Svete tekstove su pisali prosvijetljeni i visoko obrazovani ljudi i proroci. U idućim lekcijama samo ću kratko dati objašnjenje nekih važnijih biblijskih priča. One su istinite ako se protumače na ispravan način.

Oni koji žele dublje istraživati jevrejsku misao postoje besplatne online škole kabale i veliki broj kvalitetnih knjiga o toj temi.

Mene osobno to ne zanima, jer za postizanje spoznaje i prosvjetljenja ne moramo sve to znati.

Religije su svojim vjernicima zabranjivale istraživanje i čitanje alternativne literature prijeteći im raznim kaznama. Očito je da su ljude namjerno držali u neznanju. Svaka literatura koju nije propisala vjera smatrala se sotonskom, đavolskom ili vještičjom koju je Bog prokleo. Treba imati hrabrosti oduprijeti se neznanju i fanatizmu.

Nakon još par predavanja o alegorijama i simbolici Starog Zavjeta preći ćemo na tumačenje Novog Zavjeta čije priče su isto tako simbolične.